Do proširenja parazita, u nas je došlo iz više razloga. Smanjena kontrola za vrijeme rata pomogla je širenju zaraze iz podrucja tradicionalno bogatih trihinelom – Srbija i BiH, a rastuci broj malih glodavaca (posebice štakora), zbog neprovodenja nikakve sustavnije deratizacije zadnjih godina omogucio je povecanje i opstanak trihineloze. To potvrduje najveca rasprostranjenost parazita upravo u pogranicnim podrucjima najviše pogodenim ratom – u Osjecko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Brodsko-posavskoj županiji.

Upravo sustavna i planska deratizacija sa ciljem smanjenja broja štakora te obvezatan trihineloskopski pregled mesa u klaonicama, kao i nakon klanja za vlastite potrebe domacinstva i neškodljivo uklanjanje zaraženog mesa, osnovni su preduvjeti suzbijanja invazije. Pregled mesa i neškodljivo uklanjanje zaraženog mesa je zakonom obvezatno u RH, a javlja se i mogucnost provedbe niza drugih zakonskih mjera. To, a posebice povecano zanimanje i svijest ljudi daju nam nadu, da bi u buducnosti trebalo doci do zaustavljanja širenja i smanjivanja proširenosti oblica Trichinelle spiralis na našem podrucju.

Najbolja zaštita ljudi i životinja svakako leži u preventivi. Preventivne (premortalne) mjere imaju za cilj sprecavanje zaražavanja životinja provodenjem postupaka koji umanjuju ili potpuno neutraliziraju moguce faktore nastanka oboljenja.

Ove mjere obuhvacaju: -sistematsku deratizaciju, -propisno neškodljivo uklanjanje leševa, -informiranje proizvodaca, potrošaca i lovaca o ovom oboljenju.

Primjena specificnih lijekova za prevenciju, odnosno lijecenje životinja, kao i primjena vakcina, bila bi idealna. Medutim, provodenje prevencije vakcinacijom za sada nije moguce jer vakcine, koja bi pouzdano osigurala imunitet životinja, zasada nema. S druge strane lijecenje oboljelih životinja medikamentima bilo bi moguce samo onda, kada bismo znali tocno vrijeme zaražavanja.

Dvije, za sada najznacajnije mjere u iskorjenjivanju ovog oboljenja bi bile sistematska deratizacija, odnosno neškodljivo uklanjanje leševa i klaonicnih konfiskata. Kod provodenja deratizacije, narocito u zaraženim podrucjima, posebnu pažnju treba obratiti na osiguravanje objekata. Ako se ono ne izvede kako treba, u prvo vrijeme može doci do povecanja broja oboljelih svinja i drugih oboljelih domacih životinja, pošto pod utjecajem otrova, omamljeni ili mrtvi glodari završavaju kao njihova hrana.

Podatak da se trihinela pojavila i kod svinja koje imaju svjedodžbe i ušne markice, ne cudi, jer se bolest ne može dijagnosticirati kod živih svinja. Upravo je to i upozorenje svim gradanima da se pridržavaju propisa i daju što više uzoraka mesa na trihineloskopski pregled jer se samo na taj nacin mogu zaštititi od ove teške bolesti. Poznato je da je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva osiguralo gradanima naknadu u visini tržne vrijednosti zaklane svinje, tamo gdje se bolest utvrdi.